Razgovor s povodom: Vera Skaramuca
15.12.2016 u 15:12   

Razgovor s povodom: Vera Skaramuca

 

 

Kako je počela Vaša priča s Betlehemom na otvorenom?

 

Već godinama radim Betlehem u crkvi Svetog Mihajla, radila sam i u Dominikanaca, u Katedrali, u Milinima, u Pločicama, ne sjećam se više gdje sve. Gradonačelnik Andro Vlahušić prošle je godine došao na ideju i don Robert Čibarić da se napravi jedan veliki vanjski Betlehem kakav nema u Gradu. Onaj dio padine ispod Svetog Mihajla je Bogom dan za takvo nešto s onim maslinama stvarno je lijepo, i tako rodila se ideja. Trebalo je jedno petnaest dana za realizaciju nabaviti figure, jako je teško naći velike figure pa sam potegla veze i po prihvatljivijoj cijeni jer su užasno skupe. Ove godine je gradonačelnik Vlahušić htio Betlehem i u drugom dijelu grada, Gružu, razmišljam već gdje će se dogodine raditi novi, priča osmjehujući se Vera Skaramuca.

 

Na koji način najljepšu svetu priču prezentirate i uklopite u prostor, pitamo je.

 

Gruž je specifičan, i kad sam došla to je samo goli fini kamen koji se ne smije oštetiti i jedio što sam mogla napraviti je dovesti šleper mahovine da sam išla raditi klasičan Betlehem. Gledajući one tri palme pomislila sam na sliku pustinje, oaze. Meni se u trenutku na mjestu stvori plan tako da mi je jako teško pomagati jer kad mi netko ima želju pomoći teško je. Evo recimo kad mi pomaže moja časna u Mihajla ja imam dojam da mi čitavo vrijeme dodava krivi komad mahovine. Nemam ja plan jednostavno krenem u Gružu sam čim sam ugledala palme krenula u priču sasvim drugačiju nego u Mihajla.

Ovaj Betlehem je pored kipa Svetog Ivana Pavla II.

 

Meni je sveti Ivan Pavao II poseban, ja sam mu i pjevala u Gružu a imam i predivno sjećanje iz 1984. godine. Tada je bio prvi jubilej mladih i tad sam išla na privatnu audijenciju s grupom mladih iz Male braće. Kod Svetog Oca pjevali smo s njim čak je mene pomilovao po glavi jer sam mu bila najbliže to mi je neponovljiv događaj. Nakon toga smo imali u crkvi Svetog Jeronima susret s Papaom i Majkom Terezijom to je isto nešto što trajno o pamtim slika koja je ostavila neizbrisiv trag i u glavi i u srcu.

 

Jeste li ispunili svoja očekivanja i jesu li vas iznenadile reakcije na Vaš Betlehem?

 

Ispočetka me bilo strah jer je jedno raditi Betlehem unutra a nešto sasvim dugo vani. Prije svega ja sam se bojala vremena u nas kad puše bura ali i jugo nikad ne znate kako će se sve ponašati. Prva pomisao mi je bila kako figure postaviti da ne padnu po naletom bure. Recimo u Mihajla je to puno lakše bilo jer je ispod zemlja pa smo mogli željezom uvrditi kipove a u Gružu je kamen pa sam se dosjetila bušiti kipove i puniti ih pijeskom kako bi bili teži da se ne izvrnu. Treba moliti Svetog Oca koji je uz da ih čuva da ih ne odnese vjetar i da ostanu na svome mjestu.

 

Na prvu se čini kako se samo vrlo lako sve posloži no nije tako?

 

Najlakše je poslagati figurice jer svi imamo tu neku sliku kako u biti te figurice stoje, tko je u štalici tko je okolo, tko dolazi s jedne tko s druge strane. Najteže je pripremiti samu kućicu i pripremiti teren i tu treba voditi računa da sve stane jer radi se o vanjskom Betlehemu treba barem približno prenijeti sliku.

 

Evo dovršili ste oba Betlehema.

 

Djeci se najviše sviđalo jezerce pa će bit i ove godine. Lani kad sam bila u crkvi i radila borove ostalo mi je u sjećanju... odjednom čujem pjesmu dvadesetak, tridesetak djece pjevaju božićnu pjesmu, pomislila sam što je ovo? Izašla sam pred crkvu kad vrtićka grupa i tete pjevaju, bili su preslatki. Sva muka i trud u tom se trenutku zaboravio.

 

Ušetali smo u drugu dimenziju kroz vaš Betlehem.

 

Meni je neizmjerno drago što se ljudima jako svidjelo.

 

Vi zapravo čitavu godinu živite blagdane, imate Christmas shop u Gradu?

 

Nisam ja to izmislila Christmas shopovi postoje u svim većim gradovima na svijetu ja sam bila u nekima i ideja se rodila. Dok sam imala klasični gift shop nostalgiju uvijek bi pravila nekakve kugle, oslikavala za vrijeme Božića i tad ih i prodavala. No turisti bi božićni nakit htjeli kupiti ne samo zimi. Nerijetko bi ja sve povadila, ljeti zimsku robu a suveniri bi ostali. Tada se rodila ideja, najbolje je kad hoće ljudima i ponuditi, božićni asortiman čitavu godinu. Veliki dio njih je rekao kako imaju običaj kupovati božićne ukrase gdje idu po svijetu. Pokazivali su mi neki i slike kako skupljaju jaslice, neki anđele, zvijezde, vrhove... iznenadila sam se što sve skupljaju. Imala sam gošću koja je skupila više od 600 jaslica u 50 godina. U ogromnoj prostoriji sve drži u staklenim vitrinama. I njeno pitanje je bilo imate li jaslice proizvedene u Hrvatskoj? Malo pomalo kako volim Božić bilo je logično da se okrenem na tu stranu i otvorim nešto što upotpunjuje ponudu Grada; zašto bi Salzburg imao četiri Christmas shopa, Amsterdam tri a Dubrovnik ni jedan?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pratite nas

Kontaktirajte nas

Instagram